Zašto EU podržava Kosovo?

U danima kada visoki zvaničnici EU javnim istupima podržavaju jednu političku opciju u Srbiji, mešaju se najdirektnije u unutrašnje stvari zemlje čiju suverenost dovode pod sumnju, postavlja se pitanje odakle tolika podrška EU Kosovu?

EU se napreže da po svaku cenu održi teritorijalni integritet i suverenitet Kosova, šaljući tamo svoje ambasadore i visoke zvaničnike, dok sa druge strane jedna suverena zemlja pati pod teretom nepravedno nametnutih obaveza i skrivenih sankcija (pitanje Haga) – Srbija.

Gde je interes EU u svemu ovome? Nisam jedan od onih koji je u stanju da proguta priču o tome kako Srbija nema moralno (?) pravo na Kosovo zbog vladavine Slobodana Miloševića.
Kao da pokojni S. Milošević nije vladao celom Srbijom,. Po toj logici, svaki deo Srbije u kome nacionalne manjine imaju većinu može i treba da traži neku vrstu teritorijalne, personalne ili najmanje ekonomske autonomije. Kao posledica ovog izopačenog silogizma, vidimo zahteve novo-formirane madjarske koalicije za parlamentarne i lokalne izbore u Srbiji za teritorijalnom autonomijom onih delova Vojvodine gde su Mađari većina.

Gde je interes EU?
Pitanje opet ostaje. Zašto?

Zašto kao administratori UN-a, na Kosovo dolaze trećerazredni evropski administratori, korumpirani i očigledni simpatizeri albanske političko-terorističke vrhuške.

Iz kog razloga U.S.A. naoružavaju (makar i simbolično) Albanske policijske snage na Kosovu koje imaju ambiciju da postanu i vojska ove nakaradne države? Naoružavanje Albanaca je neprihvatljivo za Srbiju, jer ako bi ostala ovakva nepovoljna spoljno-politička situacija realno bismo mogli očekivati da za nekih 10-20 godina narasle i američkim oružijem naoružane Albanske snage sa Kosova (uz nesebičnu podršku U.S.A i EU) oružano intervenišu na jugu Srbije zbog „ugrožavanja prava albanskog življa“...

Da li će Vojska Srbije moći odgovoriti na ovakve pretnje?

Mnogi će reći, davno izrečene floskule, o evro-atlanskim integracijama, kako će nas članstvo u NATO i EU zaštititi... Napominjem, da su U.S.A i EU već napravile više presedana kada je Srbija u pitanju, tako da i plašt EU ne može biti garancija očuvanja Srbije. Uostalom, mogu napraviti još koji izuzetak kada je Srbija u pitanju... Zašto da ne...?

Gde je interes EU?

Zašto se EU ponaša kao nekadašnja Austro-Ugarska, moćan, nekadašnji sused Srbije koji je raznim ekonomskim (Carinski rat) i vojnim sredstvima (okupacija Bosne i Hercegovine, napad na Srbiju 1914. i I svetski rat), pokušavao da od Srbije napravi svoju koloniju? Postoji začuđujuća sličnost tadašnje žuto-crne monarhije i EU. Teritorija, mnoštvo različitih naroda koje je obuhvatala, pokušaj mešanja i stvaranja zone isključivog uticaja na Balkanu, i.t.d.

Svi znamo kako je Austro-Ugarska završila. Ne sumnjam da je i tada bilo onih koji su tvrdili da saradnja sa moćnom monarhijom nema alternativu. Kako je budućnost Srbije pod okriljem (i tadašnjeg) Zapada... Takođe ne sumnjam, da je i tada narod želeo da živi bolje, planirao bolju i sigurniju budućnost za svoju decu.

Ali, naši preci, nisu zabijali glavu u pesak i prihvatanje svih uslova zvali „suočavanje sa realnošću“, nisu to zvali „real-politikom“, „pragmatizmom“, nisu svoju infantilnost da se suoče sa problemima nazivali „stanjem na terenu“, nisu bili ogrnuti lažnom brigom za građane ponašajući se kao loš trgovac, neznalica, koji pristaje na svaku cenu...

Oni su se borili, pregovarali. Tražili izlaz i rešenje.

A mi iz primera te velike i junačke borbe, koja se odvijala i ekonomskim merama i zveketom oružja, hladnokrvnim rasparčavanjem naše zemlje (okupacija posle povlačenja Srpske vojske preko Albanije) moramo izvući pouke, sabrati sve snage, i ne dopustiti da postanemo ničija kolonija. Zemlju treba da gradimo na načelima socijalne pravde, jednakosti, poštovanja i tolerancije. Ako uspemo u ovome, ako ovo bude „zemlja slobodnih i dom hrabrih“,, zar će biti važno da li smo ili ne u nečem što se zove EU, NATO ili nešto treće?
Neće.