Bojkot slovenačke robe? 
Kada bi slovenci mogli zamisliti situaciju u kojoj bi Srbija trebala da prizna okupaciju dela Slovenije, od strane Italije ili Austrije, verovatno bi onda mogli steći predstavu kakva je danas atmosfera u srpskom društvu.
Da li bojkotovati slovenačku robu ili svoj protest i neslaganje izraziti na neki drugi način? U tekstu koji sledi, a preuzet je sa više uglednih sajtova, pokušao sam da dočaram kakve dileme vladaju u Sloveniji ovih dana.
Jasno je da Srbi ne mogu bojkotovati sve zemlje koje su, ili će priznati Kosovo i Metohiju. Ali treba li se razjedinjeno srpsko društvo ujediniti u davanju primera i reći "Pa ne može svako da nam lupa ćuške!"?
Taj, primer jedinstva, pokazao bi, ne samo onim zemljama koje najveće zadovoljstvo nalaze u zveckanju srebrenjaka u kesi, već i u korupciji i nepotizmu ogrezloj političkoj eliti i novoformiranoj višoj, trgovačkoj, klasi da građani ove zemlje mogu i hoće da podignu glas protiv onih koji ih ponižavaju i čine svakog meseca sve siromašnijim.
Ljubljana, Glavni strah koji ovih dana muči slovenačku javnost, a posebno privrednike, povodom namere slovenačke vlade da među prvima prizna državu Kosovo, najbolje opisuje naslov vesti
„Hoće li Srbi bojkotovati slovenačke proizvode?”, koju je na svom teletekstu objavila nacionalna televizija. 
Samo Hribar-Milič, predstavnik slovenačkih poslodavaca, javio se tim povodom i ocenio da u Srbiji nema teorije da uspe bilo kakav bojkot slovenačke robe, uz umirujući zaključak da bi „mogući bojkot” proizvoda koji nose etiketu „Made in Slovenia” u Srbiji mogao da traje „svega jedan, a najviše dve sedmice”, izveštava TV Slovenija.
Premijer Janez Janša je, međutim, u udarnom večernjem terminu objasnio da bojkot slovenačke robe u Srbiji nije uspeo ni prilikom prethodnih nekoliko pretnji (za vakta Miloševića), te da su domaći proizvodi poznati po kvalitetu i tako omiljeni u Srbiji da Srbi naprosto ne mogu bez njih.
J
anez Janša, danas je od Srbije „ponovo zahtevao formalno izvinjenje za napad i uništavanje slovenačke ambasade u Beogradu posle proglašenja nezavisnosti Kosova”. Time je Janša reagovao na strahovanja slovenačkih privrednika koji uspešno posluju u Srbiji, a koji su od svoje vlade poslednjih dana zahtevali mudrost i oprezne poteze (odnosno da ne prizna Kosovo – odmah), kako ne bi bili ugroženi slovenački ekonomski interesi jer je Srbija za slovenačku privredu trenutno na prvom mestu po ulaganjima i širenju poslova.
Slovenačka politika je u međuvremenu – uz pomoć dopisnika iz Beograda koji izveštavaju da Srbi rado pazare u „Merkatoru” i drugim slovenačkim dućanima, a za gubitak Kosova svi anketirani Beograđani osuđuju „isključivo srpske političare, počev od Karađorđevića, preko svih onih od 1945. nadalje” – uverila publiku da su se „Srbi istutnjali” kao i da „nijedan bojkot slovenačke robe nije uspeo ni pod Miloševićem, pa će danas još manje”, te da više nema potrebe odlagati priznanje Kosova.
Janša je obelodanio da su u Ljubljanu ipak stigla „usmena izvinjavanja nekih srpskih političara” koji su „izrazili iskreno žaljenje”.
„A naročito smo bili radosni povodom gesta studenata Beogradskog univerziteta koji su našem ambasadoru doneli nov prozor za ambasadu i izrazili nadu da će se srpska politika polako ipak vratiti nazad na put približavanja EU”, rekao je predsednik slovenačke vlade.