Prosto je neverovatno koliko počinjemo da ličimo na jedno klasično društvo sa zapada. To se može videti u širenju potrošačkog mentaliteta, stvaranju „potrošača“, konzumenata. To se vidi po ekonomiji koja se sve više širi i otvara prema svetu. A pogotovo se može videti po tome što fenomen „žute štampe“ poprima razmere epidemije!
Osvrnuću se skorašnji slučaj užasne sudbine mladića koji je život skonačao u raljama sibirskih medveda od milja nazvanih Miša i Maša! Divna imena za divlje ubice! Kažu, u prirodi su sasvim pitomi, skoro da ih možeš pomaziti po crnom, gustom krznu, glatkom kao tepih. Izgleda da nije tako. Proradili su instikti, borba za opstanak i žrtva, nesretni mladić, nije imao šanse! Užasni prizori raskomadanog tela mučiše nas nekoliko dana, digavši se ujedno i medijska hajka na (ovog puta od strane novinara prema drugim novinarima) koji su objavili sliku, na kome unesrećenik leži u kavezu!
Užasan prizor!
Veoma me je potresao kada sam ga ugledao na središnjim stranicama Večernjih novosti!
Takođe, u meni se probudilo i ogorčenje na takav vid novinarstva! Jezive slike, prikazane bez ikakve cenzure! Prve misli mi bejahu : kako ih nije sramota, da na takvoj nesreći zarađuju... šta će pomisliti majka, otac ili devojka nesretnika sudbine...
Zapitajmo se, i neka nam ovaj tužni slučaj bude za nauk; gde je granica objektivnog informisanja a gde mesto gde treba povući crtu i reći: Ova linija predstavlja ljudsku čast i dostojanstvo! Ona se ne prelazi!
Naši „žuti“ mediji očigledno ne znaju za tu granicu. Profit je jedino što ih motiviše!
Ima mnogo razloga da se ozbiljno povede rasprava u našem društvu o moralu. Na televiziji se puštaju filmovi puni nasilja, ne bira se vreme kada će se prikazati slike raskomadanih ljudi na ulicama Bagdada ili utopljenih u poplavama u Kini.
Tome se mora stati na put. Naša deca, mladi koji tek stupaju na scenu života, ne smeju biti izloženi takvom nasilju inače ćemo stvarati generacije bezosećajnih ličnosti, bez trunke saosećanja za druge. Jednostavno, takva koncentracija nasilja će izazvati određeni vid ravnodušnosti, otuđenosti i nezainteresovanošću za ljudsku patnju.
Smatram da određena doza saosećanja mora biti utkana u mlade, neiskvarene duše.
Vreme je ozbiljnu akciju, kako na državnom nivou, tako i na nivou porodice gde će deci biti prezentovane hrišćanske vrednosti kao načela na kojima počiva ovo društvo.