[Generalna , Politika ] 29 Avgust, 2007 18:37

Kako tajkuni zaobilaze, nekažnjeno, propise Republike Srbije. Još jednom se nameće pitanje zašto država ne posegne za odlučnijim merama u borbi protiv kriminala? Zašto ne dolazi do oduzimanja nelegalno stečene imovine. Da li se zločin isplati u zemlji "Nebeskog Naroda"? Članak je u kompletu preuzet sa jednog informativnog sajta.

BEOGRAD - Dogovori srpskih tajkuna odvijaju se po različitim scenarijima, ali im je glavna odlika da koriste sve zakonske šupljine kao i sporost, nesposobnost ili korumpiranost srpskih institucija da bi odradili posao što jeftinije. Obično čine jedan drugom usluge da na Berzi kupe „odvojeno“ do zakonskog limita od 25 odsto akcija samo da bi jedan od njih bez ponude za preuzimanje, odnosno daleko jeftinije, stekao kontrolni paket. Ispomažu se i posredstvom društava s ograničenom odgovornošću, gde unose akcije kao udele čime se izbegava konkurencija i Berza. Vezano za to priča se i da inostrani fond „Midlend risorsiz“ napušta Srbiju, a „bežanija“ je počela pre nekoliko meseci s prodajom mesne industrije „Karneks“ firmi „Ašmor“. Nedavno su prodali firmi „Invej“ Predraga Rankovića Peconija i vlasništvo od 40 odsto u Luci Pančevo i 68 odsto akcija ugostiteljskog preduzeća „Stari grad“. Ova vlasnička pretumbacija urađena je van Berze, preko „Siti porta“, društva sa ograničenom odgovornošću koje je 24. maja osnovao „Midlend“ na istoj adresi na kojoj je i sedište „Inveja“. U „Siti port“ je kao nenovčani kapital „Midlend“ uneo kao udele 73.921 akcija „Luke Pančevo“ i 95.063 akcija „Starog grada“. Posle toga je izvršena, kako se priča, za 28 miliona evra promena vlasnika, pa je umesto „Midlenda“, stopostotni osnivač „Siti porta“ sada zemunski „Invej“. Interesantno je da je Slaven Kantar poznat kao predstavnik „Midlenda“ za Srbiju i Crnu Goru i nadalje direktor „Siti porta“.

 

[Generalna ] 22 Avgust, 2007 02:02

Prosto je neverovatno koliko počinjemo da ličimo na jedno klasično društvo sa zapada. To se može videti u širenju potrošačkog mentaliteta, stvaranju „potrošača“, konzumenata. To se vidi po ekonomiji koja se sve više širi i otvara prema svetu. A pogotovo se može videti po tome što fenomen „žute štampe“ poprima razmere epidemije!
Osvrnuću se skorašnji slučaj užasne sudbine mladića koji je život skonačao u raljama sibirskih medveda od milja nazvanih Miša i Maša! Divna imena za divlje ubice! Kažu, u prirodi su sasvim pitomi, skoro da ih možeš pomaziti po crnom, gustom krznu, glatkom kao tepih. Izgleda da nije tako. Proradili su instikti, borba za opstanak i žrtva, nesretni mladić, nije imao šanse! Užasni prizori raskomadanog tela mučiše nas nekoliko dana, digavši se ujedno i medijska hajka na (ovog puta od strane novinara prema drugim novinarima) koji su objavili sliku, na kome unesrećenik leži u kavezu!
Užasan prizor!
Veoma me je potresao kada sam ga ugledao na središnjim stranicama Večernjih novosti!
Takođe, u meni se probudilo i ogorčenje na takav vid novinarstva! Jezive slike, prikazane bez ikakve cenzure! Prve misli mi bejahu : kako ih nije sramota, da na takvoj nesreći zarađuju... šta će pomisliti majka, otac ili devojka nesretnika sudbine...
Zapitajmo se, i neka nam ovaj tužni slučaj bude za nauk; gde je granica objektivnog informisanja a gde mesto gde treba povući crtu i reći: Ova linija predstavlja ljudsku čast i dostojanstvo! Ona se ne prelazi!
Naši „žuti“ mediji očigledno ne znaju za tu granicu. Profit je jedino što ih motiviše!
Ima mnogo razloga da se ozbiljno povede rasprava u našem društvu o moralu. Na televiziji se puštaju filmovi puni nasilja, ne bira se vreme kada će se prikazati slike raskomadanih ljudi na ulicama Bagdada ili utopljenih u poplavama u Kini.
Tome se mora stati na put. Naša deca, mladi koji tek stupaju na scenu života, ne smeju biti izloženi takvom nasilju inače ćemo stvarati generacije bezosećajnih ličnosti, bez trunke saosećanja za druge. Jednostavno, takva koncentracija nasilja će izazvati određeni vid ravnodušnosti, otuđenosti i nezainteresovanošću za ljudsku patnju.
Smatram da određena doza saosećanja mora biti utkana u mlade, neiskvarene duše.
Vreme je ozbiljnu akciju, kako na državnom nivou, tako i na nivou porodice gde će deci biti prezentovane hrišćanske vrednosti kao načela na kojima počiva ovo društvo.

 

website stats